"Bicentenarios"

Nedavno je proslavljena dvjestogodišnjica osnivanja Argentine, 25 maja 2010 proslavljeno je 200 godina od majske revolucije koja je dovela do Tukumanske Skupštine ( za one koje to zanima: kojom je inače predsjedavao djed slavnog Jorge Luis Borges-a)oznacila početak stvaranja danasnje Republike Argentine i oslobađanje od španske kolonijalne vlasti, na ovom sajtu oni koje to zanima mogu naci vise informacija, slika, programa: http://www.bicentenario.argentina.ar/.

Inače tokom ove godine, naredne godine i narednih decenija biće obilježeno još mnogo sličnih manifestacija širom "Bolivarovih staza slobode".

Ustvari sve je i počelo u Karakasu 19 aprila gdje je tog datuma prije ravno 200 godina započeo proces konstituisanja Venecuele kao nezavisne države proglasene 1811 godine.
Kao što je to uradila već pomenuta Argentina prije neki dan tj. 25 maja tako će to uraditi i u Kolumbiji 20 jula, dok ce se slavlje u Čileu odigrati tokom septembra mjeseca.
Potom sljede proslave Urugvja koji je proces osamostaljenja započeo pod vođstvom José Gervasia Artigas'a koji zvanično proslavlja dvjestogodišnjicu 2030-te godine, te Paragvaja koji je za datum obilježavanje dvjestogodišnice uzeo pobjedu nad trupama generala Manuelom Belgranom koja je označila početak konačnog procesa osamostaljenja.

Neke zemlje slave početak procesa, deklaracije o nezavisnosti kao i datume postizanja nezavisnosti tj. punog međunarodnog priznanja tako da se npr.dvjestogodišnjica u Meksiku i centralnoameričkim zemljama proslavlja 2021 godine, a u Brazilu 2022 godine u Peru-u 2024 te godine i u Boliviji godinu dana kasnije 2025-te gdine. Posljednja je Dominikanska Republika, koja svoju dvjestogodišnicu proslavlja 2044 -te godine.

Tokom proslave "Bicentenaria" i defilea Argentinskih pokrajna u defileu pokrajne Ćako među svim nacionalnim zajednicama i zastavama koje su nošene, jedna djevojka nosila je ručno pravljenu zastavu države Crne Gore inače države odakle je u Ćako tokom prošlog vijeka pristigao značajan broj doseljenika i naravno jedine zemlje koja pored toliko brojne prave dijaspore u toj zemlji još uvjek nema ni ambasadu, konzulat, niti, informativni, kulturni, trgovinski, naucni, sportski, folklorni centar ili bilo kakav oblik prisutnosti.
Zbog toga i ne čudi što je ova djevojka nosila ručno pravljenu zastavu, nije imala odakle nabaviti niti dobiti neku drugu. One rijetke zastave koje su pristigle u Argentinu donosila je moja malenkost proteklih 6 godina i drugi pojedinci koji su išli u posjetu rodbili ili pak naši Argentinci koji su posjećivali Crnu Goru. Mali dio njih je stigao do najzabačenijih naselja u provinciji Ćako odakle je predpostavljam ova djevojka na slici gore za koju zahvaljujem autoru gospodjici Loreni Veronici Sosa na ustupanju.

Toliko ta sad za prvi blog... nastojacu da pisem makar jednom sedmicno...

I za prvi blog, jedna od mojih meni omiljenih pjesama...posvecena, a kome drugo nego Borgesu ...

Borgesu nikada necu oprostiti ( da sam samo malo ranije rodjen)


Malo po malo, posljednjih vjekova
planeta je izgubila jedan po jedan
sve velike izazove istorije

Otkriveno je što je otkriveno
Napravljeno je što je napravljeno
Ostaje mi zaključak da pripadam
Generaciji koja nema sreće
Već smo naselili i otkrili sve kontinente
A proći će još dugo do putovanja na druge planete..

Ostaje nam samo vrtlog samozadovoljenja
Naše oči nemaju snove,
jedini izazovi su nam markirano lišće i obojene hartije
a iznad svega trka za iluzijom vječnog života
dok se u međuvremenu prikrivamo plastičnim ukrasima tjela.

Da sam samo malo ranije rođen
Sad ne bih bio ovdje nepomičan na stolici za blejanje
Borio bih se za zemlju nagdje u oklahomi
Tražio bih zlato u JAR-u, na Aljasci
Drmala bi me groznica plodne zemlje
Oženio bih djevojku Guarani
Potomci moji bili bi vjesnici nove rase

Težio bih da budem kao veliki Liberador
Ideolog novog načina života
Pisao bih ustave oslobođenih kolonija
Smišljao nove grbove i zastave

Ali prokleto sam zarobljen
U vremenu kojem ne pripadam
U vremenu kojem lutam
gdje kompromisno proživljavam svaki darovani tren
potpuno skučen, primoran na tuđe vrijeme, sabijen

Jedina utjeha života su mi ova slova
Bila su uvjek i biće
U vremenu kojem ne pripadaš
Sve što možeš je ostaviti poneki trag
Neka moje riječi nekima budu misterija
Druge nek podsjećaju na jadikovanja depresivca

Svakako ne pišem zbog njih danas i sad
Iako sam trebao živjeti juče
Ovo pišem zbog onih koji će tek nekada možda doći
Kojima će ovo biti nečemu važan znak

Ja ću tada biti samo sjećanje na napisane riječi
Ali i dalje Borgesu neću oprostiti....